Slatina

Vladimira Nazora 36, 33520 Slatina
033.553.126

Svećenica: Kata Tajz, 091.4100.128

Bogoslužja: nedjeljom u 10.00

Evangelička crkva u Slatini ima svoje korijene u velikom doseljavanju u drugoj polovici 18. stoljeća iz Njemačke, Mađarske i Češke. Nakon Protestantskog patenta cara Franje Josipa I. 1859. godine u Slavoniju su počeli dolaziti evangelici i naseljavati se na dobrima grofa Schaumburg – Lippea. Evangelički seniorati u Mađarskoj su se u prvo vrijeme nastojali donekle brinuti za svoje vjernike i organizirati crkveni život u Slavoniji.

S godinama je došlo do pojačanog naseljavanja, a posebice nakon što je Hrvatski Sabor 1866. godine zauzeo pozitivan stav prema evangelicima.

Crkvena općina u Slatini je nastala relativno kasno obzirom na ostala evangelička mjesta u Slavoniji, ali crkvena zgrada spada među najstarije. Osječki teolog Josip Pindor odmah je uvidio potrebu da se u Slatini organizira jači crkveni centar za cjelokupni rad na području Virovitičke županije. U prvo vrijeme se crkveni život u Slatini razvijao u sklopu crkvene općine Osijek. Na svom sastanku 25.10.1891. godine Osječki je crkveni odbor odlučio preuzeti sve evangelike u cijeloj Virovitičkoj županiji pod svoju brigu, ukupno oko 2.500 vjernika. Slatina je prihvaćena kao propovjednička stanica, ali je već 1893.godine konstituirana kao filijalna crkvena općina Osijeka.

Osječki svećenik Pindor sam izvještava o prvom sastanku evangelika u Slatini. Na cvjetnu nedjelju 1892. godine on je iznajmio općinsku školu i održao bogoslužje. Propovijedao je na tekst 1 Mojsijeve 28:17 „Sveto je ovo mjesto. Ovo nije ništa drugo nego Božja kuća i ovdje je kapija neba“. Vjernici su bili ohrabreni prijedlogom da se Slatina izabere kao središnje mjesto okupljanja evangelika. Izabran je i osmeročlani odbor s Hofkammeratom i generalnim direktorom Hanselmannom na čelu. Odlučeno je i dalje održavanje bogoslužja četiri puta godišnje uz plaću za svećenika. Ubrzo su vjernici sami sakupili sredstva za harmonij, a vjernici i udruženja u inozemstvu su se pobrinuli za druge predmete potrebne za održavanje bogoslužja.

Godine 1895. vjernici su odlučili dostaviti molbu Sr Durchlauchtu, knezu od Schaumburg-Lippea u vezi izgradnje crkve. Na veliko iznenađenje je na Badnjak 1895. godine stigao odgovor od njegove Ekselencije von Wegnera iz Buckeburga. Sr Durchlaucht je poklonio za Evangeličku crkvu u Slatini cijeli građevinski materijal, a za druge troškove daje kredit uz 4% kamate.

Gospodarski građevinski inženjer, gospodin Vorchard izradio je planove i dao troškovnik za crkvu i četverosobni stan uz crkvu. Izgradnja crkve započela je 26.07.1896. godine velikom svečanošću. Nakon svečanog govora kurator (predsjednik crkvenog odbora) direktor Hanselmann pročitao je dokument o osnivanju filijale i s drugim dokumentima ga uzidao u temelje. Posvećenje crkve s tornjem i 100 sjedišta, te stanom za svećenika, bilo je 04.12.1897. godine.

Potreba za vlastitim dušobrižnikom bila je velika. U mnogim selima evangelička djeca rasla su bez školske nastave. 1899. godine za dušobrižnika dolazi Johan Urban, a 1901. dolazi gospođica Moschinski i počinje podučavati školsku djecu u Grabiću.

Dolaskom svećenika Geze Just, 1905. godine, crkva u Slatini postaje samostalna crkvena općina sa oko 2.000 vjernika. Vjeronauk u školama organiziran je na njemačkom, mađarskom, hrvatskom i slovačkom jeziku. Iz Slatine je organizirano dušobrižništvo svim evangelicima, tako da je u glavnim mjestima održano bogoslužje svake druge nedjelje, u nekim mjestima jedan put mjesečno, a u misijskim stanicama jedan do četiri puta godišnje.

Naskon odlaska Geza Justa za svećenika je izabran Edgar Walter. On je preuzeo svećeničku službu 1938. godine i ostao tamo sve do kraja rata. Evangelici su bili vrlo tolerantni i održavali su uvijek dobre odnose s rimokatolicima. Budući da su predstavljali tzv. grupu „Volks-deutscheren“, najveći broj se 1944. godine iselio iz Slatine. U poratnim vremenima crkvene su funkcije vršili kraće ili duže vrijeme uglavnom svećenici iz drugih crkvenih općina, a jedno vrijeme iz Slovenije Vladimir Miselj. Nakon njegova odlaska oko 1960. godine u Slatinu povremeno dolazi svećenik iz Legrada Imre Szanto.

1999. godine u Slatinu dolazi Kata Tajz i započinje svoju službu okupljajući onaj mali ostatak vjernika, sijući Božju Riječ.

Imamo jako dobro razvijenu suradnju sa Gradskim Crvenim križem, udrugom osoba sa posebnim potrebama, udrugom mladih „Krik“ i drugim udrugama vezanim uz humanitarni rad. 2006. godine registrirali smo pri Crkvenoj općini „ Evangeličku humanitarnu pomoć (E.H.P.)“. E.H.P. je ogranak Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj, čija je zadaća služiti čovjeku u nevolji, pružiti kršćansku ljubav, krijepiti ga duhovno i pružiti mu materijalnu i drugu pomoć. E.H.P. djeluje na području Virovitičko podravske županije i cilj joj je pomagati i pružati dušobrižničku pomoć, pružanje psihosocijalne pomoći, te pružanje materijalne pomoći.

Evanđelja

Ponešto o nama! U ŠTO LUTERANSKI PROTESTANTI VJERUJU?