Novosti/Aktivnosti

Objavljeno: 21. lipnja 2013. | Aktivnosti

Luteranski odgovor na kritike zbog podrške LGBT zajednici

Pavao Stanimir Krešić: Odgovor predsjednika sinode Evangeličke (luteranske) crkve u RH na kritike zbog podrške LGBT zajednici

Jedan sam od potpisnika prvog priopćenja iz neke crkvene zajednice u RH kojim smo podržali pravo LGBT osoba da se bore protiv diskriminacije koju doživljavaju od većine. Nismo tom prigodom vrednovali prakse za koje se zalažu, znajući da su u znatnom djelu i naše zajednice odbojne. Danas, nakon godinu dana, vidim da smo dobro postupili.

Vidim kod svojih prijatelja istu evoluciju stavova na djelu, kroz koju sam i sam prošao. Prve parade ponosa po Europi i Americi, komentirao sam kao ružnu provokaciju ljudi koji bi se trebali zavući u mišju rupu, a sad ih branim i podržavam. Priznajem dakle pred Bogom i svijetom: braćo reformirani protestanti, iako niste baš pogodili govoreći o crkvi, mene ste prozreli i valjano označili kao grešnika. Sablaznim vas kao onomad Gospodin farizeje: “jede sa grešnicima”, prate ga kurve i carinici!

Koju toplu vodu otkrivate pokazujući na bilo kojeg čovjeka kao na grešnika. Znakovito je da pokret koji vas iritira nosi dugine boje kao zastavu. Znak je to prvog općeg saveza koji Gospod sklopi po potopu sa svim živim bićima, zahtijevajući samo jedno: polaganje računa za prolivenu krv (dakle za svako ranjavanje i svaki oduzet život). Ako ne tretiramo sinajski zakon kao samoposlugu, nego ga kristološki čitamo, tada do nas ne stiže sve ono što ometa ljubav prema bližnjemu.

Ako je grijeh u užem smislu voljni odabir, tada je puno prije grijeh ono što vjersku scenu puno manje uznemirava: krađa, izrabljivanje, laganje, preljub itd. Kao izostanak samodiscipline, lako je pokazati isto za pretilost, pušenje, alkoholizam i sve druge ovisnosti. Nadam se da niste jednako strogi i prema takvim grešnicima koji skrnave tijelo i dušu.

Po mojem iskustvu, sa spolnom orijentacijom je sasvim drukčije. Ja je nisam birao nego sam je otkrio u sebi. Pamtim kako su me stvorenja koja su bila bez veze jer se nisu znale ni igrati rata, ni potući, ni zaigrati nogomet, odjednom počela silno zanimati. Vjerujem da se to isto tijekom života dogodilo u svakom čovjeku uz jednu razliku: milina je biti većina.

Bio sam blagoslovljen odsustvom potrebe da se skrivam, da glumim drugačiju sklonost. Mislim da je duboko kršćanski dati i našoj, po nekim sklonostima drugačijoj braći, istu slobodu koju je Gospod pridržao svakom čovjeku: da ne grade život na licemjernoj mimikriji, da budu to što jesu.

Tim prije što se mi sami baš ničeg time ne lišavamo. Dapače, spasiti ćemo i neke “hetero” pojedince da prođu kroz ružno iskustvo braka s osobom koja ih je upotrijebila za “fasadu”, a srce joj kuca za vlastiti spol.

Sa druge strane ustrajanjem u nekim diskriminativnim zahtjevima zakoračujemo na klizak teren. Da samo ilustriram: Ako dvije majke ne mogu valjano odgajati dijete, jedna može još manje. Isto vrijedi za očeve. Dakle, nakon razvoda djeca na usvajanje hetero paru ili u Dajlu. Tamo su puni ljubavi prema djeci. Također, ako je brak samo radi onoga “množite se”, dali ga neplodnima treba zabraniti?

I na kraju jedna zamolba svoj braći koja me osuđuje: znam da ste sveti i pravedni i da će vam biti teško ispuniti moju molbu. Ipak vas molim, zagledajte se u sebe i napnite da pronađete kakav sitan grijeh i kakvu neznatnu nedostojnost. Možda vam to pomogne da manje strogo sudite mene, propalog grešnika koji sve polaže na Krista jer u sebi ne nađe ništa spomena dostojno.

potpisuje Pavao Krešić, predsjednik Sinode Evangeličke crkve u RH

Odgovor na: http://reformiranikrscanizagreb.com/2013/06/18/priopcenje-u-vezi-luteranskog-pisma-podrske-za-slobodu-pojedinca/

________________________________________________________________________________________________________

Ivan Brodić: Luterani, ljudska prava i Pismo

Obrazovani ljudi govore o fenomenima, prosječni o događajima, a slabijega obrazovnog habitusa uglavnom tračaju. Parafraza je izreka koja mi je pala na pamet ovih dana u jeku sada već notornoga referenduma, gay parada, prozivanja anti gay aktivista, gay aktivista i sl. No, ono što me najviše začudilo su prozivanja vjerskih zajednica i pripadnika istih te njihovo komentiranje autonomnog priopćenja Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj.

Kako samoga sebe volim smatrati obrazovanim, ako ništa drugo, tome stremim, a ukoliko želiš biti obrazovan, jednostavno se moraš ponašati kao obrazovan čovjek. Neću trošiti vrijeme cijenjenog čitateljstva imenima naših napadača, a niti događajima koje pokušavaju stvoriti bez pokrića. No, ono što me začuđuje jest potreba ograđivanja jedne vjerske zajednice od priopćenja Evangeličke crkve koje je autonomno poslala u medije prije nešto više od, pazi sada, godinu dana. A kako pak uz najbolju volju u priopćenju od prije godinu dana nisam uspio naći niti jedno poopćavanje i težnju luterana govoriti u ime nekih drugih vjerskih ili protestantskih zajednica, moram zaključiti kako se ovdje radi ipak o nečemu drugome.

Napadoše nas, osim što se potpuno nepotrebno od nas ograđuju, da radimo na razjedinjavanju kršćana i da smo protivnici Boga i Pisma. Prirodna je tendencija svake kršćanske crkve raditi na ekumenizmu, zaštiti Božje misli, ali i Božje objave. Ovo je, stoga, hvale vrijedna težnja i ovih glasnogovornika Božjih. Doista, uz ovakve glasnogovornike, ne moramo se bojati kako će se Božje ime u našoj Domovini zaboraviti. No, ovi “nepotrebni ograđivači” nisu obratili pažnju na naše prošlogodišnje priopćenje. Kao da sadržaj nije važan!

Naime, priopćenje se gotovo uopće nije bavilo kategorijama navedenima u “ogradi”, mi smo kao crkva više nego predani zajedništvu kršćana, i sam prije nekoliko tjedana sudjelovao na jednom takvom susretu, gdje se predstavnici naših “ograđivača” uzgred nisu pojavili. Nadam se, pak, kako naši “ograđivači” ne smatraju jedinstvom kršćana jednoobraznost teološkog mišljenja i organizacije crkve? To bi bilo protivno svim protestantskim teološkim sustavima! Nadam se, također, kako optužbe, kako su pripadnici naše crkve, po definiciji braća i sestre sviju zazivatelja Trojedinoga, protivnici Boga i Pisma nisu u spomenutoj “ogradi” nisu mišljene doslovno, te se nadam kako pripadnici naših teoloških “ograđivača” i u vlastitom životu ispovijedaju ono što njihov teološki sustav ispovijeda sa oltara – milost i toleranciju.

Svjesni činjenice i uvažavajući razliku u teološkom promišljanju temeljnih društvenih pitanja ponovno upozoravamo na činjenicu kako Biblija, Božja objava, u punini istinita, sadrži kako principe, tako i običaje. Iz obje ove grupacije Božjih objava štošta imamo za učiti, ali kao crkva odbijamo biti folklorno društvo i nekritički kao ovce donositi zaključke kako ih donosi svojevrsna stihija. Pitam se, štoviše, je li naš Spasitelj donosio takve odluke ili je postavljao principe i tumačio običaje?

Nadalje, Evangelička je crkva, predana uvažavanju ljudskih prava i na slavu Boga organiziranja sekularnoga društva, te je u tome smjeru i išlo naše, ponovno naglašavam, prošlogodišnje priopćenje. Ponavljamo i to, smatramo kako svakoj osobi treba priuštiti dostojan život te je zaštititi od neuvažavanja društva! Kako smo temeljem uvida u spomenutu “ogradu” shvatili kako naše “ograđivače” sadržaj nije zanimao želimo reći i to kako insinuacije tipa “Evangelička crkva je u više navrata iskazivala otvorene progay stavove” smatramo zadiranjem u privatno mišljenje naših članova, koje ako uzmemo kao argument djelovanja, ubrzo bismo došli do stvaranja inkvizicije u ovome društvu.

Naposljetku, odbijajući farizejsko djelovanje i, između redova izražene romantičarske težnje za stvaranjem teokracije (ma kako sladunjava ideja bila, ona je ipak samo utopija) želimo ohrabriti uvažene “ograđivače” čitati naša priopćenja prije nego li se od njih sasvim nepotrebno ograđuju!

Jedino, ukoliko je svrha “ograde” bilo prozelitiziranje?

Odgovor na: http://reformiranikrscanizagreb.com/2013/06/18/priopcenje-u-vezi-luteranskog-pisma-podrske-za-slobodu-pojedinca/

«Povratak