Novosti/Aktivnosti

Objavljeno: 21. lipnja 2012. | Aktivnosti

Luteransko pismo podrške za slobodu pojedinca

Hrvatski luterani izražavaju podršku održavanju povorci ponosa diljem Hrvatske.

Kao luterani smatramo da svaki pojedinac ima jednaka i neotuđiva temeljna prava na slobodan život, što uključuje slobodu okupljanja i izražavanja. Svakom čovjeku Bog daje blagoslov slobode i obvezu ljubavi, odnosno činjenja dobra i pravednosti prema drugima kao i prema sebi.

Svjesni činjenice da se zbog tradicionalnog konzervativizma u određenim konfesijama, kao i fundamentalističkih tumačenja Biblije unutar pojedinih sljedbi, cijelo kršćanstvo generalizirano prosuđuje, često na temelju predrasuda i stereotipa, želimo istaknuti kako luteranska crkva diljem Europe i Sjeverne Amerike ima drugačiji pogled na pitanje individualne slobode i poštovanja dostojanstva života svakog čovjeka.

Evanđelje nam jasno svjedoči da Isus Krist svaku osobu poziva na put ljubavi odnosno dobra i pravednosti. Krist poziva na osobni moral, umjesto na osudu čovjeka, osim ako je u pitanju bilo rašireno moralno licemjerje. Krist svjedoči i posreduje Božju milost za spasenje koja prevlada sve ljudske nesavršenosti.

Isus Krist nije tadašnju vlast i društvo vidio kao regulatora morala. Vjera u Krista značila je osobnu predanost Bogu iz slobode savjesti i moralnog izbora, bez prisile države i društva. Onda se s razlogom pitamo zašto je konzervativno patrijarhalno društvo iz Kristovog vremena, kao i današnjeg, bilo toliko „religiozno“, a istovremeno bez spoznaje duha istine Evanđelja i to iz dubine savjesti i razuma?

Činjenica da je brak sveta zajednica koja se u biblijska vremena i općenito tijekom duge povijesti tradicionalno sklapala između muškarca i žene odraz je tadašnjih kulturnih okolnosti. U međuvremenu mnogo se toga promijenilo. Danas možemo biti obogaćeni spoznajom kako Bog daje blagoslov osobama koje su se odlučile na zajednički život neovisno o spolu i spolnim preferencijama. Čak i ukoliko netko smatra kako kršćanski brak treba imati tradicionalni oblik, država i društvo ionako ne bi smjeli biti regulatori braka, već je brak stvar osobnog odnosa među ravnopravnim partnerima te odnosa s Bogom. U tom smislu, svatko može izabrati kako će urediti bračne odnose i treba imati jednako pravo na posvajanje djece. Također, napominjemo da spolni odnosi u braku nisu samo za reprodukciju, već i za užitak i zadovoljstvo partnera.

Skrećemo pozornost na činjenicu kako Evangelička-luteranska crkva u skandinavskim zemljama (gdje je većinska konfesija), u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Nizozemskoj i Njemačkoj, kao i drugim zemljama, već ima uređenu nediskriminativnu praksu jednakosti po pitanju zaređivanja svećenica i svećenika, neovisno o spolnim preferencijama te blagoslivljanja istospolnih partnerstava i/ili brakova. U tom smislu, protestanti se razlikuju od drugih konfesija, od raznih sljedbi i drugih religija. Luteranske crkve su sinodalno i demokratski ustrojene na razinama država te se različita mišljenja o ovim i drugim unutarnjim i društvenim pitanjima prihvaćaju kao bogatstvo Crkve čija misija je svjedočiti duh Evanđelja Isusa Krista i vrijednosti usmjerene na jednako poštovanje prema slobodi svake osobe.

Luterani diljem svijeta sudjeluju na povorkama ponosa kao festivalima slobode i dostojanstva čovjeka, koji nadilaze pitanje pojedine seksualne orijentacije, obzirom da se radi o slobodi okupljanja i izražavanja koja se nekada zabranjivala čak i državnom prisilom. Naša povijest je puna progona i diskriminacije pojedinaca i skupina. Premda su se takva zla činila i od strane onih pojedinaca i institucija koji su se pozivali na Krista, sigurni smo da je svaki zločin protiv čovječnosti i slobode protivan duhu Evanđelja. Taj duh Evanđelja se počeo u Crkvi obnavljati nakon protestantske reformacije.

I danas u hrvatskom društvu postoje mnogi koji se pozivaju na kršćanstvo kada to odgovara njihovim licemjernim socijalnim interesima za podobnošću i izvanjskom prilagodbom, obzirom da sami nisu sposobni spoznati snagu Božje ljubavi i milosti, već samo snagu kamena. Kako bi tragedija veća, mnogi hrvatski homofobi se i sami ne drže mnogih kršćanskih načela, već samo poznaju jezik osude i mržnje.

Svaki oblik netolerancije i diskriminacije te nasilja nad čovjekovom slobodom duboko je i nedvosmisleno protivan duhu Evanđelja Isusa Krista. U tom smislu, jedno je pozivati se na Boga i Bibliju zbog očajničke potrebe za „religijskim“ statusom u primitivnom i predgrađanskom društvu, a drugo je savjesno i odgovorno shvatiti temeljnu poruku Biblije te je primjenjivati u odnosu prema sebi i drugima.

U ime Evangeličke Crkve u Republici Hrvatskoj:

Pavao Krešić, predsjednik sinode
Branko Berić, biskup
Saša Sabol, svećenik-administrator CO Zagreb
Vatroslav Vudjan, zagrebački predstavnik u sinodi
Daniel Hinšt

«Povratak