Novosti/Aktivnosti

Objavljeno: 5. listopada 2017. | Aktivnosti

Reformacija u Hrvatskoj – 16. stoljeće

 

Približavamo se datumima koji su značajni za pripadnike protestantskih crkava budući da se krajem desetog mjeseca proslavlja dan povratka izvornom načinu vjerovanja u Trojedinog Gospodina – obljetnici Reformacije. U sljedećih nekoliko redaka htjeli bi smo dati kratku informaciju o tome kako se širila reformacija na prostoru današnje Hrvatske. Materijal smo koristili sa internetskih stranica o Matiji Vlačiću Iliriku, kao i radove studenata teoloških fakulteta.

 

Širenje reformacije Europom tijekom 16. st. nije mimoišlo ni Hrvatsku. Reformacijske ideje u hrvatske krajeve došle su preko susjednih teritorija, Ugarske, Njemačke, Venecije, Kranjske i Koruške, a posebnu ulogu u širenju reformacije imalo je i njemačko plemstvo, činovnici i vojni kadar, koji su na nižoj razini širili reformacijske ideje. Kako je Hrvatska u 16. st. bila u vrlo teškom položaju, sva snaga bila je usmjerena prema obrani zemlje, a svi istočni pogranični dijelovi Hrvatske bili su okupirani od strane Turaka, tako da su reformacijom ponajviše bili zahvaćeni sjeverni i sjeverozapadni pogranični krajevi, dio Slavonije, Međimurje, Zagorje, Istra i Hrvatsko primorje.

Reformacijski pokret je značajno zahvatio Istru. U 16. st. Istra je podijeljena između Venecije i Austrije. S obzirom na političko stanje i teritorijalnu podijeljenost u  Istri, reformacija se širila iz tri pravca: Venecije, koja je kraće vrijeme bila posebno sklona reformacijskim idejama, Trsta, gdje su posebno bili aktivni njemački trgovci, i Kranjske. Širenju reformacije u mletačkom dijelu Istre posebno su pridonijela i dva biskupa (pulski biskup G. B. Vergerije i koparski biskup Pietro Paolo Vergerije), koji su otvoreno podupirali duh promjena. U austrijskom dijelu Istre, centar širenja reformacije bio je Pazin, gdje se reformacija širi uz prešutnu potporu biskupa Pietra Bonoma.

Osoba o kojoj bi smo mogli jako puno pisati a dolazi iz naših krajeva je Matthias Flacius Illyricus (Labin, 1520.–Frankfurt na Majni, 1575). Bio je luteranski reformator, teolog, lingvist, filozof i crkveni povjesničar. Jedan je od najpoznatijih Labinjana. Proveo je većinu života u Njemačkoj, prvo kao student, a kasnije kao profesor teologije, grčkog i hebrejskog jezika. Posvetio je cijeli život predavanju, širenju i obrani onoga što je smatrao izvornim Lutherovim razumijevanjem. Pored obitelji s 18-toro djece, stigao je napisati više od 200 knjiga, pamfleta i drugih radova. Među najznačajnijim djelima su Ključ svetoga pismaKatalog svjedoka istine i Magdeburške centurije, koje je Vlačić pripremio s grupom suradnika. Bio je to prvi rad iz crkvene povijesti napisan sa protestantske perspektive.

Jednu od najvećih zasluga za širenje reformacijskih ideja na području Rijeke i Kvarnera ima riječki kapetan Franjo Barbo, koji je u svom kaštelu u Kožljaku (Wachsenstein) napravio pravi reformatorski centar u Istri. Upravo je on zaslužan što su se knjige i propagandni materijali širili Rijekom, Kvarnerom pa i Dalmacijom i na taj način dolazile do običnoga puka.

Osim u Istri i Dalmaciji, protestantizam je imao uspjeha i u Slavoniji. Reformacijske ideje u Slavoniju ponajviše prodiru s područja Međimurja i Mađarske. Pripadnici protestantskog pokreta nisu bili podložni Papi, pa je i osmanska vlast bila naklonjena pripadnicima novoga pokreta po maksimi «neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj». Jedan od najzaslužnijih protestantskih propovjednika u Slavoniji bio je preobraćeni franjevac, Mihajlo Starin, koji je u razdoblju od 1544. do 1551. reformirao sveukupno 120 protestantskih crkvenih općina (tj. pridobio veliki broj svećenika i puka za novu vjeru).

Neokupirani dijelovi Slavonije također su bili zahvaćeni reformacijskim idejama. Tu je odlučujuću ulogu odigrao Ivan Zapolja, suparnik Ferdinanda I., ugarsko-hrvatskog kralja, kojega je simpatizirao dio slavonskoga plemstva. Reformacija se u Slavoniji održala oko 150 godina, no, istjerivanjem Turaka, te protivreformacijom gotovo je sasvim iskorijenjena.

U početnom širenju protestantizma u sjevernoj Hrvatskoj jednu od vodećih uloga imao je Hans Ungnad, vojni kapetan Štajerske i vrhovni kapetan donjoaustrijskih teritorija (koje uključuju današnju Slavoniju i središnju Hrvatsku). Njegova osnovna misao bila je da u sve pogranične krajeve, koji su bili pod njegovom kontrolom, i u krajeve pod osmanskom okupacijom, proširi protestantizam. U tu svrhu pokrenuo je slavensku protestantsku tiskaru u Urachu, uz pomoć čijih knjiga bi širio reformacijske ideje. Kada je ta tiskara propala 1565. g. ban Zrinski je na svom imanju u Međimurju ustanovio hrvatsku protestantsku tiskaru.

Protestantizam se nije dublje i trajnije ukorijenio u hrvatskom narodu. Sam razvoj reformacije na tlu Hrvatske bio je strogo regionalno podijeljen. Dok je u sjevernoj Hrvatskoj širenje reformacijskih ideja polučilo rezultate među narodom, u primorskim krajevima pristaša reformacije bilo je ponajviše među istaknutim intelektualcima i bogatijim obiteljima.

 

 

«Povratak