Novosti/Aktivnosti

Objavljeno: 14. listopada 2016. | Aktivnosti

U susret 500. Obljetnici Reformacije

verticalreformation500

 

Ususret 500. obljetnici reformacije kršćani su oslobođeni Božjom milošću. Slobodni smo voljeti i služiti bližnjem. Slobodni smo biti odgovorni građani svijeta i slobodni smo biti dobri čuvari Božjeg stvorenja. Crkve članice Svjetskog luteranskog saveza izašle su sa zajedničkom idejom ususret 500. obljetnici reformacije. Ideja je promicati tri glavne teme, slične onom velikom trenutku kada je Dr. Martin Luther istaknuo svoje Sola Fide, Sola Gratia, Solus Christus, Sola Scriptura.

 

Oslobođeni Božjom milošću

Ove riječi srce su evanđelja Isusa Krista i duša luteranske reformacije. Ove riječi su spojene s Lutherovim ključnim shvaćanjem koje je dalo impuls početku reformacije. Kršćani jedino Božjom milošću postižu spasenje. To nazivamo opravdanje jedine vjerom, putem koje primamo Božju milost.

 

Oslobođeni Božjom milošću glavna je tema naše proslave 500. obljetnice reformacije 2017. godine. Oslobođeni Božjom milošću će također biti tema skupštine Svjetskog luteranskog saveza godine 2017. u gradu Windhoek u Namibiji. Svjetski luteranski savez ohrabruje sve naše crkve i njihove crkvene zajednice da u propovijedima i u svojem djelovanju intenzivnije upućuju na nezasluženu Božju ljubav koju smo primili kroz život i službu Isusa Krista. Kao vjerni kršćani pozvani smo tražiti načine kako postati iscjelitelji i pomiritelji svijeta koji je obilježen konfliktima i neravnopravnošću.

 

Želimo se priključiti dijalogu. Stoga pitamo se – jesmo li slobodni Božjom milošću? Od čega? I zašto?

Naši odgovori će se možda razlikovati, ovisno o tome u kakvom kontekstu stvarnosti živimo. Vjerujemo da smo svi pozvani biti odgovorni građani Božjeg svijeta i dobri čuvari Božjeg stvorenja. Budući smo oslobođeni Božjom milošću, vezani smo uz kršćansku službu.

 

Ljudska stvorenja nisu na prodaju

Svaka osoba stvorena je nalik Bogu i mora biti sasvim cijenjena u svojem dostojanstvu i integritetu. Praksa koja čini ili povećava siromaštvo mora biti imenovana od strane crkve i kritizirana. Vidjeti u strancu nadarenu osobu i „dar za mene“ čini da dostojanstvo te osobe raste više u mojim očima te diže druge u visine.

 

“Ljudska bića nisu na prodaju” – podsjeća na neobičnu i tužnu povijest koja je pratila čovječanstvo od ranog doba. Slomljeni uvjeti pod kojima jedan preuzima vlast od drugoga, ponižavajući životne uvjete onog drugoga, te uskraćujući im jednaka prava i mogućnosti kakve imaju drugi.

 

Nepoštivanje dostojanstva drugih ljudskih bića čini da oni postaju nama stvari, poput nečega što ima vrijednost, ali vrijednost koja se može financijski i komercijalno mjeriti – dakle može se koristiti u eksploataciji. U takvom pogledu na druga ljudska bića zajednica više nije kompletna. Slika Božja djeluje poput leća koje jednom i uvijek iznova pomažu vratiti vrijednost ljudima, ali oni također ostaju u borbi. To su borbe i bitke koje razrješavaju stanje ljudskih bića koja se tretiraju kao ne-ljudi (bruta animalia ili nevjernici) u pogledu njihovih pravnih, vjerskih, socio-antropoloških, filozofskih, političkih i ekonomskih aspekata. No, borbe mogu biti lijepe; to je lijepo kad ljudi čija su prava bila potisnuta nauče kako se izdizati iznad suzbijanja i boriti se za svoja prava ruku pod ruku s drugima. Svi napori da se osigura obilan život su sveti. To ne znači da trebamo imati sve, nego to znači da trebamo imati potrebne osnovne stvari kako bismo bolje služili drugima. To je ljepota življenja u milosti, dijeliti od onoga što smo primili; biti u kontaktu i promicati liječenje zajednica, sudjelovati u mrežama koje njeguju povjerenje i slobodu od strahova. Kao ljudska bića smo daleko od toga da budemo sveti. No, zajednica nam daje priliku da pripadamo i nastavimo slijediti život kako se propovijeda u oslobađajućim riječima i djelima. U zajednici imamo dar učestvovati u mnogim vrijednostima koje afirmiraju život. Jedan od njih je da budemo duboko osjetljivi i puni poštovanja. To znači vidjeti u strancu nadarenu osobu, poput poklona za mene. To je ono što čini dostojanstvo mogućim. To je ono što podupire druga bića u velikoj vrijednosti.

 

Oslobađajuće Evanđelje Isusa Krista relevantno je i privlačno za čovječanstvo u svakom vremenu. Luterani nisu vezani 16. stoljećem. Naša teologija koja ističe oslobođenje Božjom milošću aktualna je i danas.

 

Proglašavamo time da ljudska bića nisu na prodaju. Znamo da u nekim državama, radnici moraju raditi u strašnim uvjetima. Stoga se pitamo: da li je ropstvo iza nas? Ili je ono našlo bolje načine kako preći preko neprihvatljivih praksi iskorištavanja radne snage, ljudskih organa, djece i žena? Za stotine tisuća ljudi trgovina ljudima – prodaja ljudskih bića radi profitiranja – i nadalje predstavlja noćnu moru i u potpunoj je protivnosti sa Božjom oslobađajućom ljubavlju.

 

Ispovijedamo da Božja ljubav koja je za nas postala stvarnost kroz život, smrt na križu i uskrsnuće Isusa Krista, nudi vrijednosti, koje potvrđuju da ljudska bića, njihova prava i dostojanstvo, nisu roba sa kojom se može trgovati. Nisu na prodaju.

 

Stvorenje nije na prodaju

Priroda mora biti u potpunosti cijenjena i čuvana kao dobro Božje stvorenje, dano ljudima na skrb. Brze klimatske promjene prijete ekosustavu i društvima. Ovo je poziv za buđenje kritičnoj masi koja vodi potrošački način života u cilju očuvanja stvorenja.

 

Ima li priroda cijenu? Činjenica je da je sve na prodaju: zemljišta, otoci, minerali, voda, voće, povrće, drveće, ribe, ptice i životinje svih vrsta. Čini se da nema ograničenja. Priroda u svojoj raznolikosti postala je roba.

Oni koji su dovoljno bogati kupuju sve više gomilaju. Od početka industrijske revolucije, sve više zemalja ulazi u neprestani proces pretvaranja u potrošačko društvo gdje su novac i imetak ono što čini dobar život. Tako vjeruju. No, priroda nam već predočava račun. Izvori presušuju a usjevi ne mogu rasti bez pomoći. Voda i zrak su zagađeni i naše zdravlje trpi. Biološka raznolikost je u opadanju, a mi smo na pragu šestog velikog izumiranja vrsta. Klima se ubrzano mijenja i prijeti našim ekosustavima i zajednicama. Jednom riječju, ušli smo u “Anthropocene”, ili “doba ljudskog bića,” naša vrsta postala je glavni vozač – pokretač stanja u kojemu je priroda. A znamo da je kotač koji se okreće krenuo u pogrešnom smjeru.  Došlo je vrijeme da ponovno otkrijemo značenje i implikacije prvog članka našega Vjerovanja. Naše vjerovanje kaže da vjerujemo u Boga kao svemogućeg Oca, Stvoritelja Neba i Zemlje. Mi ne posjedujemo zemlju i sve što je na njoj – niti stvorenja i sebe. Mi nismo gospodari prirode, nego Božja djeca kojoj je povjereno čuvanje dobrobiti Božjeg stvorenja. Mi ne možemo posjedovati i iskoristiti (eksploatirati), nego njegovati i čuvati. Pa onda idemo na posao! Tu je teologija koju treba proširiti, stil života koji treba promijeniti, župe i ustanove koje treba pozelenjavati. Tu je i promjena koju treba poduzeti u našim srcima, mislima i djelima. Ako priroda ima svoju cijenu, stvorenje je neprocjenjivo – ono nije za prodaju.

Istina je da kada je Luther u 16. stoljeću govorio o Božjoj otkupiteljskoj ljubavi, nije mislio na životnu okolinu. Ekološki značaj tada još nije bio tako istaknut.

 

Danas su mnogi dijelovi svijeta suočeni s velikim izazovima koji se tiču životne okoline. U Africi, primjerice, mnoge zajednice izlažu velik napor kako bi si obezbjedile vodu za piće, dok se one velike površine javnih zemljišta koja se nalaze u njihovoj blizini prodaju ili se daju u najam za velika financijska sredstva. Voda i zemljište – prirodni resursi koji su stoljećima obezbjeđivali život pastirima danas su roba za prodaju (kupovinu). Zajednice koje su računale na ove resurse, moraju migrirati, te često odlaze u prljave gradove gdje ima malo kompetentnih službi koje bi im pomogle.

 

Lutherova reformacijska intervencija nas prisjeća na to da na ovom planetu postoje aspekti života koji u interesu zemaljskog, kao i onog vječnog života, ne mogu postati roba, odnosno nikada ne smiju biti prodavani. To su dobra Božja stvorenja koja nam je dao da se za njih brinemo.

 

Stoga u kontekstu 500. obljetnice reformacije 2017. godine ispovijedamo da ni spasenje, ni ljudski životi, ni prirodni resursi nisu na prodaju.

 

Spasenje nije na prodaju

Spasenje je Božji slobodni dar – to je glavna poruka učenja o opravdanju. To je jasna kritika vjerskim sustavima koji gledaju na spasenje kao na robu koja se prodaje na vjerskoj tržnici.

 

Dar spasenja konfrontira ne samo ponos koji pretpostavlja da se Božji darovi mogu dobiti radi osobnog, društvenog prestiža, nego i varljiv duh koji se trudi, ove besplatno dobivene darove, koristiti zbog egoističkih ciljeva.

 

Kada je Šimun, čarobnjak iz Samarije čuo Evanđelje i povjerovao na osnovu propovijedi Petra i Ivana, krstio se i slijedio je njih (Djela 8,14-23). On se osjećao dužnim platiti im, kako bi imao potpuno sudjelovanje u životu spasenja: „Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca“ (Djela 8,18). Petar mu na to reče: „Novac tvoj zajedno s tobom je propao kada si mislio dar Božji novcima steći“ (Djela 8,18-19). Nije li bio Šimun iz Samarije zahvalan zato što je upravo bio oslobođen iz ropstva demona i da je sada mogao konačno živjeti novi slobodni život? Nije li njegov dosadašnji život bio karakteriziran primanjem i poštivanjem velike osobe, i time davao smisao onome kako je gledao na sebe? Drugim riječima, spasenje za njega nije značilo potpuno predanje, ovisnost i povjerenje, nego još jedno uzdizanje sebe. Nije li to upravo ono djelovanje demona, od kojeg se Šimun iz Samarije htio osloboditi?

 

I tako stvarno, dar spasenja konfrontira ponos koji pretpostavlja da Božji dar može biti dobiven za nečiji osobni, socijalni, ekonomski ili politički položaj. Spasenje također konfrontira varljivog duha koji želi primiti Božji dar u egoističke svrhe. Takav egoizam može biti vidljiv i u mnogim programima predstavljenim navodno radi Krista ili u ime Kristovo. Spasenje koje je u potpunosti zavisno na učinjenom Kristovom djelu ima svoj početak i svoj kraj u Ivanovom priznanju o Kristu: „On mora rasti a ja se smanjivati“ (Ivan 3,30). To da spasenje nije na prodaju ne znači da je spasenje jeftino. „Jer jako skupo ste bili kupljeni“ (1Kor 6,20) i to s ciljem oslobođenja od svakog ropstva (1Kor 7,23).

 

Prijevod: Mgr. Svetlana Vojnić Feldi

«Povratak